Srdjevdan.org

[mirog]

«U međuvremenu izbrisani su stari srpski natpisi na grobovima u Popovićima, Vignjima, Lovornu, Brotnicama i drugdje. Ali ono što je pravo, živo srpsko obilježje, to je krsna slava – krsno ime: Nikoljdan, Miholjdan, Lučindan, Mitrovdan, Đurđevdan (ne dan Sv. Jurja – prim. M. V. – P.), Srđevdan, Bijela neđelja, Lazarica (Lazareva subota), Sv. Trojica, Premovdan, Šćepandan. Pa ipak i u Konavlima je iščezlo srpsko ime i u narodu se želje spominje. Evo i tomu razloga. Republika, kad bi stekla koji kraj, odma bi nastojala da puk obrati na latinstvo, no kako su Srbi ne samo narodnost, nego i vjeru zvali srpskom, trebalo je to prekinuti, jer je nastupilo drugo vjerovanje koje nije srpsko.»
*****
Preuzeto sa http://www.rastko.org.yu/rastko-bo/istorija/mvuksanovic-puovic-katolici_l.html

[chachaker]

Važan izvor za proučavanje Srđevdana u Dubrovniku i okolini je i časopis "Srđ", koji je izlazio u Dubrovniku početkom 20. veka. Časopis je nosio podnaslov "list za književnost i nauku" i bio je glasilo Srba katolika iz Dubrovnika. Vlasnik, izdavač i odgovorni urednik bio je Antun Fabris (Srbin katolik).

S obzirom da ime časopis vodi od imena Sv. Sergija (Srđa), na forumu je otvorena nova tema posvećena časopisu i tekstovima od značaja za proučavanje Srđevdana. http://www.srdjevdan.org/forum/viewtopic.php?t=452

[mirog]

Srđ, Bak i Vlaho

Epidaurske izbjeglice prenose blijede tragove zmijskog kulta u novu postojbinu. Svetac zaštitnik kršćanskog Epidaura bio je sv. Ilar, a u Dubrovniku sirijski mučenici (početak 4. stoljeća) sv. Srđ i sv. Bak, Sergije i Bakho (lat. Sergius et Bacchus). Vjerojatno su došljaci iz Epidaura (Cavtata) izabrali sv. Srđa zato što je po jednoj predaji bio učenik sv. Ilara, a sv. Baka jer je nosio ime mitološkog Baka, koji je opet po jednoj staroj priči bio nećak mitskog Ilara.

Prema legendi Sergije i Bakho bili su ugledni časnici na dvoru cara Maksimijana (Marko Aurelije Valerije abdicirao zajedno s Dioklecijanom 305. godine) koji su poradi kršćanstva obeščašćeni - preobučeni u ženske haljine i vođeni gradskim ulicama. Iz Rima poslani su u Siriju, gdje je Bakho bijen volovskim žilama i pretučen umro u Barbalisu, a Sergije, obuven u cipele s čavlima, otjeran sve do Resafa (oba grada su na Eufratu) gdje je posječen mačem. Čini se da su sahranjeni u Resafu, koji se kasnije nazvao Sergiopolis i, osobito u 6. stoljeću, postao veliko hodočasničko mjesto čitavog Istoka. Štovanje sv. Srđa i Baka dospjelo je preko Dardanije i u jadransko južno primorje, a njihovi zagovornici bijahu dukljanski vladari Bodina i srpska kraljica Jelena. Zanimljivo je da se grad nad Skadrom i danas naziva Rosaf, prema sirijskom gradu sv. Srđa. Kult tih svetaca još je živ u dubrovačkom i barskom kraju. Blagdan je 7. listopada ondje gdje se štuje i poslije reforme kalendara. Naime, spomen je unesen u Rimski kalendar tek u 12. stoljeću, ali je reformom 1969. godine dokinut jer ne spada u rimsku tradiciju.

U Dubrovačkoj kronici (Rešetarov rukopis: Annali di Ragusa accopiati da un manoscritto antico dell’ anno 800 all’ anno 1607) više se puta spominje brdo Srđ. Vjerojatno se tako ovo brdo iznad Dubrovnika prozvalo po crkvi sv. Srđa na njemu. Crkva se prvi put spominje 1284. godine u oporuci Deše ud. Tolislava Praskovca (S. Razzi: La storia di Ragusa, Lucca, 1956.). Oko crkve je bilo groblje, a gdje je groblje, tu je u blizini i kakvo naselje, ali o njemu zasad nema traga. No, i to govori da je kult sv. Srđa bio vrlo star, pa ga neki autori dovode u vezu čak i s Justinijanom.

Kako ti mučenici nisu bili dovoljno učinkoviti u obrani Grada, Dubrovčani izabrahu novog parca - sv. Vlaha (Blaž, Biagio, Vlasij, Blasius).
*****
Izvor:Slobodna Dalmacija

[mirog]

Село Коњско. Положај Право село налази се око поља, а подножјем Срђева Брда, Шкуљевца, Стијене, Кокошијег Кука, Ждријела и Вукова дола.
* * * * *
Шума, Површ и Зупци у Херцеговини - Обрен Ђурић - Козић